Kinky Kolumnistica

ponedjeljak, 28.01.2008.

Treba vam surogat-mozak!

Pjesma za ugođaj: Stairway To Heaven – Led Zeppelin (lyrics)



Blago rečeno, šokirana sam količinom ljudske gluposti i hrabrošću istih tih ljudi da svojom glupošću ponosno mašu okolini, kao da je bezmozgaštvo najnormalnija stvar na svijetu. Hm, čini se da nekima jest. Naime, bili smo svjedocima nedavnog članka na naslovnici Blog.hr-a o tome kako bračni par preko svog bloga traži surogat-majku, a vijest je odjeknula i u drugim hrvatskim medijima. Malo sam pratila razvoj situacije te se u međuvremenu ispostavilo da blog nije otvorio baš taj bračni par, nego, navodno, neka dugogodišnja blogerica koja im je željela pomoći jer se oni medija strašno boje, kao i njezine pomoći te su bili vrlo škrti u davanju informacija o sebi i svome stanju. Iskreno, sumnjam u autentičnost svega toga, ali to sada nije ni bitno. Taj blog je bio samo okidač za moju današnju temu, a okinuli su tamošnji komentatori sa svojim imbecilnim izjavama obojanim glupošću i primitivizmom kakvi se rijetko gdje susreću.

Ovo su neki od bisernih komentara:

- Čemu ovakvi ekstremiteti sa surogat majkama?
- Ne budite toliko sebični i samozadovoljni da plaćate dijete jer to će uvijek biti samo proizvod koji ste kupili, ma koliko se vi borili protiv toga! Ako Vam nije suđeno da se oplodite - posvojite, a ne da radite kojekakve ideje koje nemaju veze s naravnim svijetlom razuma! Razmisli buduća "majko"!!!!
- Vi praktički želite kupit dijete, može li se ono kupit?
- A Vas pitam, jeste li ikada na to mislili, da biste dobili bebu koju si želite, ali kako bi valjda tek po ocu bila "od vaše krvi" postoji mogućnost da kao majka ne možete tog djeteta zavoljeti, onako od srca, iskreno zavoljeti, a to dijete i te kako osjeća, a što onda...
- Nadalje, tražite "Humanu" ženu koja bi vam to učinila?? Meni to nema veze sa humanošću??? Majčinstvo bi trebalo biti nešto drugo, a tih 9 mjeseci zajedničkog "suživota" priprema za nastavak...
- Ako pokušavate KUPITI dijete s vašim genima, onda ga niti ne zaslužujete.
- Tko kaže da se neće podsvjesno za života čeznuti za njome, "prvom " svojom majkom, ne znajući ni da mu majka i pak tek "druga" majka, koja s njime i nije doživjela trudnoću, koja ga je tek primila kao malog, gotovog čovjeka??? I jao njemu, ako ona mu s obzirom na tu činjenicu ipak ne može pružiti tu istinsku majčinu ljubav...?!
- Znam jednu ženu koja je posjetila fratra i na kraju je uspjela zatrudniti-umjetnom,ali prije nije bilo bas šanse.........Zato pokušajte posjetiti fratra i on bi vam mogao pomoći, ništa vam ne garantiram ali....
.......

Ovo su samo neki idiotizmi na koje sam naišla, u kombinaciji s neznanjem i vrhunskim (lažnim, hrvatsko-katoličkim) licemjerjem. Neovisno o autentičnosti spomenutog bloga, zamislimo hipotetsku situaciju. Mladi bračni par koji žarko želi imati svoje dijete. Ali majka ne može nositi bebu u svojoj utrobi jer joj je u prošlosti, npr zbog bolesti, odstranjena maternica. No njezini jajnici i dalje vrše svoju funkciju te je njezina jajna stanica sposobna da ju oplodi muškarčev spermij. Odluče se na in vitro oplodnju tijekom koje se iz majke vadi jajna stanica, spaja se in vitro sa muževljevim spermijem te se zametak prebacuje u maternicu surogat-majke. Taj zametak genetski i biološki NIJE VEZAN uz surogat-majku, pošto je nastao spajanjem tuđih gameta, a surogat-majka mu tih devet mjeseci samo pruža privremeni dom i uvjete da se u njoj razvije u živu i zdravu bebu. To su fakti.

E sad, druga je stvar ako se surogat-majka emocionalno u tih devet mjeseci veže za bebu koju nosi u svojoj utrobi pa roditeljima (i sebi) počne praviti probleme. Naravno da je to moguće. No, ne treba zaboraviti da isto tako postoje žene koje bi to ipak bez velikih problema učinile za neki par koji žarko želi svoje dijete, a oni to u maternici prave majke ne mogu ostvariti. Ima žena koje bi ustupile svoju maternicu, istina, neminovno je zbližavanje s bebom u sebi, ali bi na kraju ipak to dijete doživljavale kao tuđe, a svoj čin doista kao pomoć dotičnom paru te svoje tijelo doista kao privremeni dom tuđoj bebi koja nije imala tu sreću rasti u trbuščiću svoje prave mame. Ukoliko neki par pronađe ženu koja bi im to ispunila, ja ne vidim razloga zašto to ne učiniti. Besplatno ili za novčanu naknadu, potpuno je svejedno. Ako netko ne želi usvojiti dijete i zna da svoje biološko dijete ipak može imati, to je njihova stvar, kao što je njihova stvar hoće li se ili ne dogovoriti o adekvatnoj naknadi sa surogat-majkom. Iznimno je idiotski tvrditi da je to 'kupovanje djeteta' jer to je dijete genetski njihovo, a ako je o ikakvom kupovanju uopće riječ, onda je riječ o kupovanju, nazovimo ga tako, privremenog doma koji će djetetu omogućiti da se u njemu razvije u zdravu bebu. Oprostite, ali tu nema ničega nehumanog. Nije čak nehumana ni surogat-majka koja bi uzela novac; to je njezina stvar dokgod se tijekom te trudnoće ponaša sukladno svim pravilima i drži dogovorenih uvjeta. Naravno da se radi o delikatnoj temi, ali kao što ima žena koje nikada ne bi od sebe mogle dati bebu koja je u njima živjela devet mjeseci, tako ima i onih koje bi to mogle jer cjelokupnu situaciju gledaju drugačijim očima. Stoga, tko su gorenavedeni komentatori da ih osuđuju? Vrli, moralni stupovi društva su se našli drugima očitavati bukvice, a sami nisu nikada bili ni u približno sličnoj situaciji da bi mogli shvatiti kako je to. Sramota.

Mnogi komentatori spominju posvajanje djeteta. Istina, ima predivne napuštene dječice po domovima za nezbrinutu djecu koja su gladna roditeljske ljubavi i pažnje. Ali kao što ima ljudi koji bi posvojili dijete istog časa, tako ima i onih koji bi dvaput razmislili. Bolje i to nego da ulijeću u posvajanje, možda se pokaju i da onda i to dijete (a i oni) trpe u novonastalom odnosu. Nemaju svi isti mentalni sklop i nisu svi u mogućnosti da posvoje i zadovolje stroge uvjete koje država propisuje da bi postali roditelji tuđem djetetu; ako bih ja rado posvojila bebicu, zašto automatski očekivati od svih drugih da razmišljaju poput mene? Uostalom, ako ćemo o tome što je pošteno, tada je poštenije da dijete iz doma dobije neki par koji je potpuno neplodan i ne može uopće imati svoje dijete (a zadovoljava uvjete za posvajanje), a da par koji to ipak djelomično može pokuša sa surogat-majkom. Ako to želi, naravno. Ne moram spominjati i da je samo posvajanje djeteta birokratski užasno kompliciran i težak proces koji može iznjedriti kako formalne, tako i emocionalne poteškoće svojim sudionicima, ništa manje nego surogat-majčinstvo.

Hrvatski Obiteljski zakon kaže da je žena koja rodi dijete djetetova majka. Surogat-majčinstvo se ne spominje te ono nije dozvoljeno u većini europskih zemalja, po mojim saznanjima. Pitam se kako bi ova zakonska odredba glasila i bi li uopće postojala u slučaju da je surogat-majčinstvo u RH dozvoljeno? Sukladno njoj, žena koja bi rodila tuđe dijete bi ga mogla, pravno, zadržati jer je dijete rodila i ona mu je majka. To bi, naravno, bio totalni nonsens i vjerujem da bi tada stvari bile malko drugačije posložene, kao i čitava pravna regulativa. Dakle, u RH ne postoji, nazovimo ga tako, institut surogat-majčinstva. Navodno je to tako zato što sa sobom nosi mnoge komplikacije jer se surogat-majke vežu uz tek rođene bebe pa prave probleme, a i nisu za zanemariti i eventualne bolesti rođene bebe koje nisu vezane uz genetsko naslijeđe i sl. Po meni, proces posvajanja djeteta nosi jednake, ako ne i veće zavrzlame pa je ipak dozvoljen, zašto onda ne bi dozvolili i ovo? Zar su pravne zavrzlame razlog zašto nekom paru ne omogućiti da ima svoje dijete koje će, silom prilika, rasti u drugoj ženi, pošto ona na to svjesno PRISTAJE? Je li toliko teško shvatiti da ima žena koje bi to mogle i da se nikoga ne tiče što će one s tim roditeljima dogovoriti, ako je unutar zakona? Ako oni to ne smatraju nemoralnim i nehumanim i ako na sve gledaju kao na plemenit čin (makar i ako je novac uključen u igru) – koga briga? Ako neka zdrava žena pristane roditi moju bebu koju ja zdravstveno ne mogu nositi u svojoj utrobi, pa naravno da bih joj platila koliko je potrebno i koliko mogu da joj osiguram sve uvjete da bi joj trudnoća bila lakša, prehrana pravilna, životne aktivnosti zdrave, liječnički pregledi redoviti i što sve ne. A čak i da ne želi uzeti, inzistirala bih da joj ipak platim jer je podnijela toliku žrtvu za mene i mog partnera. Hipotetski, naravno. I da, za mene je nadljudski čin ustupiti svoje tijelo za devetomjesečni razvoj bebe koja će dvoma ljudima ispuniti i usrećiti život. Iznimno nadljudski čin za koji nije sposoban baš svatko. Amen.

Ukoliko bi se u budućnosti u RH dozvolila mogućnost surogat-majčinstva, naravno da ne bi bilo dozvoljeno samo tako rađati za drugoga i pretvoriti to u običnu kapitalističku transakciju plaćanja siromašnijim ženama da rađaju bebe za one mame koje se u trudnoći ne žele udebljati, dobiti strije ili se mučiti pri porođaju. Provjere i psihološki testovi surogat-majke i samog para bi trebali biti detaljni i strogi, kao i propisani uvjeti tko se uopće može upustiti u taj proces. Ja bih to dozvolila samo onim parovima koji zbog konkretnog zdravstvenog problema nemaju drugog izbora, a i dalje su sposobni stvoriti zametak od svoje jajne stanice i spermija. Potanko bi trebala biti definirana pravna rješenja glede eventualnih kasnijih komplikacija, kao i propisani uvjeti koje bi potencijalna surogat-majka morala ispunjavati. Čitala sam da je u nekim zemljama to dozvoljeno samo onim ženama, ne premladim, koje su već rađale (da imaju barem približnu sliku o tome kako će im biti kada se od bebe budu morale odvojiti), zatim, ne smiju u startu odgovoriti da ne bi uopće imale problema s odvajanjem od bebe, njezina obitelj, pogotovo suprug, ju u tome mora podržavati, a u mnogim slučajevima sve prođe u najboljem redu, tijekom trudnoće se par sprijatelji sa surogat-majkom, zajedno idu liječniku te se zbližavaju u svakodnevici. Uostalom, ako niste znali, iako u RH surogat-majčinstvo nije dozvoljeno, ono se ipak događa, iako se o tome javno ne govori ili se tek spominje. Da, osim u Velikoj Britaniji, navodno je ono dozvoljeno i u Ukrajini u kojoj pravno sve glatko funkcionira te se žene odlučuju tamo potražiti zamjenske majke za svoju biološku, još nerođenu, djecu. I ne samo tamo, nego se u mnogim klinikama diljem Europe, opet navodno, takvi pothvati rade i ilegalno jer ih salijeću očajni parovi u potrazi za pomoći. E sad, koliko je to istina i kako sve to funkcionira, ja samo znam iz medija, kao što znam da vrlo često surogat-majke besplatno pomažu upravo parovima iz svoje obitelji, time im čineći ogromnu životnu uslugu kakvu, zapravo, nikakav novac ne može nadoknaditi. Ako je cilj da nesretni par na kraju u ruke dobije vlastito dijete koje će voljeti više od svega, zašto ne? Da, mogu nastati komplikacije, ali mogu nastati i pri posvajanju pa je ono ipak dozvoljeno. Mogu nastati i unutar drugih odnosa i životnih situacija koje su pravno i dalje dozvoljene. Navikli smo na filmove na ovu temu u kojima surogat-majka na kraju započne prkosnu, a s druge strane i razumljivu, borbu za bebu koja joj je rasla pod srcem, a nerijetko ju prikažu i kao sluđenu psihopatkinju te čitavu situaciju izdramatiziraju do krajnjih granica. Iako snimljeni po istinitim događajima, takvi filmovi prikazuju samo jednu, negativniju stranu medalje jer naravno da film neće biti zanimljiv ako gledatelju ispriča običnu priču o surogaštvu koje je proteklo idilično; izostanak dramatičnog zapleta nikoga ne intrigira. Kakogod, mogući problemi se rješavaju jer postoje načini da im se doskoči, dok je svrha ovakvog jednog instituta neprocjenjiva. Vrti mi se stalno po glavi, sudeći po komentarima na onom neautentičnom blogu, s kolikim bi osudama i nerazumijevanjem neki par/surogat-majka iz stvarnosti morali živjeti kada bi okolina saznala za njihovu namjeru. Ili, još gore, stvarnost nije blog u kojem se možeš sakriti iza nicka pa bi možda ljudi i šutjeli, pravili se da su im podrška, a iza leđa im se zgražavali i olajavali ih. Baš kao što Michael Jackson pronicljivo kaže: 'Don't tell me you agree with me when I saw you kicking dirt in my eye!’

Ima tu još mnogo toga za sagledati, odvagnuti i provjeriti, a u samoj odluci bi trebao sudjelovati čitav trust mozgova vrhunskih stručnjaka s najrazličitijih područja, od medicinara, preko psihologa i socijalnih radnika, sve do pravnika. Barem bi se spriječile ilegalne eskapade očajnih roditelja koje mogu završiti svakako, rasvijetlio bi se i taj dio pozornice ljudskih života o kojemu se ne govori ni približno koliko bi trebalo i konačno, ali ne manje važno, razvila bi se informiranost ljudi te bar donekle razbile predrasude koje gaje, a kakve smo mogli iščitati u stupidnim komentarima s početka ovog teksta. Ako se netko želi upustiti u to, neka se upusti, onaj tko ne želi, ne mora; sve je dobrovoljno. Onaj tko se upusti, mora snositi emocionalne i fizičke posljedice, kao, uostalom, i pri svakoj životnoj odluci. Naravno da uvijek postoje izuzeci, ali mišljenja sam da se u sve ovo ne bi baš upuštali roditelji koji to dijete ne žele najviše na svijetu i koji mu nisu spremni pružiti ljubav kakvu zaslužuje. A dijete... to je ono najvažnije. Sigurna sam da bi jednoga dana bilo zahvalno surogat-majci što je pomogla njegovim roditeljima da ga dovedu na svijet, a njima što su riskirali mnogo toga kako bi mu ipak udahnuli život.

Kako sam današnje izlaganje započela tuđim komentarima, tako ću ga i završiti – svojim komentarom: ideja surogat-majčinstva je ideja prava na izbor, ideja prava na izbor je ideja razboritosti, ideja razboritosti je ideja crtanja osmijeha na tuđa lica, a ideja crtanja osmijeha na tuđa lica je ideja plemenitosti. Zaključak: surogat-majčinstvo je plemenit čin.

I jedna stepenica bliže Nebu, makar se na nju nikada ne popeli. Oni maštoviti će znati živjeti ga i ovdje na Zemlji. A ostalima je čak i taj surogat-mozak – utopija.