Kinky Kolumnistica
nedjelja, 10.02.2008.
Dozvolite da budem kurva
Pjesma za ugođaj: Price To Play - Staind (lyrics)
|
Stigmatiziranost jedne kurve je nesaglediva, čak i stigmatiziranost onih protuvoljno uvučenih. Jednom kurva, uvijek kurva i te fore, sigurno je u tome uživala. Da, velika je uživancija u tome kada ti masni, pijani kamiondžija uvali svog pišu u usta, misleći da je Bogom dana frajerčina. Baš ono, disco. Ljudska potreba za osudom mi je jasna, ali mi u mnogočemu nije jasna ona zakonska. Ili jest, pošto je i nju kreiralo isto ljudsko jato? Postoje dvije vrste kurvi:
1) Žene koje se dobrovoljno bave prostitucijom
2) Žene koje se pod prisilom bave prostitucijom
Ja strogo lučim ove dvije kategorije, a u ovome će tekstu biti riječi o prvoj vrsti, dobrovoljkama. O ženama koje se ne prostituiraju jer ih to usrećuje, već zato što su ih financijske prilike natjerale na to, a one su u datom trenutku prodavanje svog tijela vidjele kao jedini izlaz. Dakle, bave se ili se žele time baviti DOBROVOLJNO, bez posredstva makroa, ali u Hrvatskoj im je bilo kakvo prostituiranje zabranjeno. Ja sam protiv te zabrane, a kroz tekst ću nastojati razložiti i zašto. S druge su strane nedobrovoljke, žene koje su žrtve svodnika koji ih izrabljuju i drže u šaci, spremajući sebi u džep novac koji su one krvavo zaradile svojim tijelom. Takvi zaslužuju rigorozne kazne, tu nema nikakve dileme, ali ja danas pričam o ženama koje od države žele svoje pravo bavljenja najstarijim zanatom, bez da radi toga budu sankcionirane. I neka im.
O KURVINSKJ TERMINOLOGIJI
Ne želim se pretvarati da sam politički korektna pa isforsirano koristiti naziv 'prostitutka'. Osim što je kraće i lakše napisati 'kurva' (zlobnici bi rekli i provokativnije), ja kurvarluk ne smatram nekorektnim zanimanjem pa stoga nema ni potrebe kurve nazivati prostitutkama jer biti kurva nije nužno loša ljudska osobina. Zanimljivo je samo da će prosječnu ženu mnogo više pogoditi kada ju u bijesu netko nazove kurvom, nego da ju, recimo, nazove glupačom. Kao da su kurve gluplje od glupača. Jesu li? Ili ipak nisu?
O ČAVRLJANJU S USTAVOM
Igram se sa svojim malim, slatkim, džepnim izdanjem Ustavčića, čavrljamo onako kako samo mi to znamo, no uskoro, kao pravi polemičari, dolazimo u jedan od verbalnih dvoboja. Naime, u RH je prostitucija zabranjena, a mali slatkiš mi kaže: 'Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva. Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.’ Sorry, Ustavčiću, ali kurvama se ograničava sloboda neometanog kurvanja – s kojim opravdanjem? Jasno mi je kada se, recimo, ograničava nečija sloboda ubijanja drugog čovjeka jer time se tom drugom čovjeku šteti, ali kome šteti prostitucija ako kurva u to uđe potpuno dobrovoljno i ako mušterija potpuno dobrovoljno kurvi plati za uživanje u njezinom tijelu? Mudri Ustavčić kreće u samoobranu pa mi kaže: 'Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.' U redu; ali tek dozvolom prostitucije bi se štitili slobode i prava – sloboda i pravo kurve da raspolaže svojim tijelom i sloboda i pravo mušterije da plati za tu uslugu. Zabranom prostitucije se zdravlje drugih baš i ne štiti jer će se prostitucija i dalje odvijati ilegalno i bez nadzora, a ovako bi se ipak djelomično stavila pod nadzor i redovnu zdravstvenu kontrolu prijavljenih kurvi. Ostaje javni moral. Mene zanima tko određuje što je moralno? Vlada li sada, dok je prostitucija zabranjena, javni moral? Nemojte me nasmijavati! Sve je stoput nemoralnije, a znate zašto? Jer su Hrvati i njihov pišljivi Ustav prvoklasni licemjeri. Jer je jednostavnije praviti se da prostitucija ne postoji i gurnuti ju među sivoekonomske djelatnosti, nego jasno i glasno priznati da u Hrvatskoj prostitucija živi i konačno joj podariti odgovarajuću zakonsku regulativu. A ako su već svi protiv kurvarluka, nije li onda najgadljiviji prvenstveno onaj legalni politički kurvarluk (koji smo mogli gledati, u nedavno izborno vrijeme, svakoga dana na javnoj televiziji) kada svatko svakome daje bez kriterija, u zamjenu za vlastitu korist? Eto, prostitucija u samom državnom vrhu, dakle, o kakvom ti to prokletom javnom moralu pričaš, ha Ustavčiću? Ustavčić je ostao šutjeti jer nije htio ispasti glup pa izlanuti da su prostitucija ženine pikice i prostitucija političkih ideja antonimi.
RAZLIKA IZMEĐU PIKICE I MOZGA
Ispada da je pikica neki svetiji i uzvišeniji organ od mozga. Ili od ruku, nogu, bubrega... Ne razumijem! Ako radnica u industriji koja čitav dan stoji za trakom, obavljajući robotizirani posao preslagivanja staklenki sa trake u kutije, troši svoje ruke i noge, koja je razlika od trošenja svoje pikice? Ako nekome darujem svoj bubreg, zašto sam manje kurva od kurve koja svom omiljenom klijentu neki put besplatno dade svoju pikicu ili usne ili guzu? Ako ja svojim mozgom obavim intelektualni rad za svog klijenta, koja je razlika od rada kojega bih obavila svojom pikicom? S obzirom na mentalno stanje ljudi, nije ni čudo da mozak smatraju manje vrijednim od jedne vagine kada njegovu prostituciju dopuštaju, a vagininu ne. Touché!
ZAŠTO ONDA TI, KINKY-PAMETNJAKOVIĆKO, NE BUDEŠ KURVA?
U odgovoru na ovo pitanje se krije i bit čitave kurvinske moralne dvojbe. Naime, društvo preferira monogamiju (gledanu u kontekstu širem od obične jednobračnosti) kao stanje općeprihvaćene normalnosti, a svako odstupanje od toga klasificira kao promiskuitetno i nemoralno. E sad, monogamija sama po sebi nije loša i ako se netko osjeća monogamnim, dakle ako ga usrećuje ševiti se samo s trenutnim partnerom, onda se treba u skladu s time i ponašati. Međutim, isto tako postoje i ljudi kojima to nije nikakav conditio sine qua non i koji ne vide ništa loše u ševi s više partnera, stalnih ili usputnih, te se ne smatraju manje vrijednim osobama samo zato što su spremni svoje seksualno (a i emocionalno, zašto ne) zadovoljenje pronaći s više osoba. Neki to rade iz čistog hedonizma, neki iz ekonomske potrebe. U ovu drugu skupinu najčešće spadaju upravo kurve. Imaju dovoljno jak želudac da daju svoje tijelo svim tim muškarcima, imaju samo svoje razloge zašto to čine, imaju dovoljno jaku psihu da žive sa svojom odlukom i gdje je tu problem? Mnoge od njih jesu monogamne, ali ih je na prostituciju natjerao život; možda su mogle odabrati drugačiji put, ali samo one znaju zašto nisu i nitko ih nema pravo zbog toga pozivati na odgovornost. Njihov život, njihovo tijelo. Ja, Kinky Kolumnistica, sam također monogamna. Život me ne tjera na kurvarluk. Nemam dovoljno jak želudac za to. I nemam dovoljno jaku psihu da egzistencijalne razloge pretpostavim svojoj monogamiji. Sklonija sam prostituiranju svog mozga. Imam mogućnost educirati ga za vrstu intelektualne usluge koju će jednoga dana pružati klijentima pa nemam potrebu za vaginalnom prostitucijom. Ne bih mogla zatrti svoj poriv pripadanja samo jednom muškarcu u korist možebitnog većeg materijalnog blagostanja tijekom pripadanja svima. Jesu li to dovoljni razlozi zašto ova pametnjakovićka ne želi postati kurvom? No, ima žena koje ne dijele moje razloge i treba im omogućiti legalno bavljenje prostitucijom jer time nikome ne štete, ništa više nego da se troše u nekom dozvoljenom zanimanju. Zašto je to meni tako bitno? Zato što me fascinira ideja prava raspolaganja svojim tijelom i životom onoliko slobodno koliko to ne šteti okolini, a prostitucija pikice spada u upravo takva raspolaganja. Želim znati da imam legalnu mogućnost postati kurvom, bez obzira što to nikada neću poželjeti. Fascinira me ta ideja slobode lišene licemjerja zatrovanih ljudi.
NEZAOBILAZNI UTJECAJ CRKVE
O ovome ne moram mnogo, zar ne? Jedna kurva može biti petstopetnaest puta veća vjernica i bolja osoba od prosječnog, javno deklariranog katolika čija matična institucija, RKC, na ovim prostorima od pamtivijeka diktira moral, a sama ga nema. I u ovom su slučaju krivi ljudi koji tu diktaturu objeručke prihvaćaju; naime, vjera bi trebao biti skup intimnih postulata u koje osoba vjeruje i o kojima je sama promislila, a ne neki nametnuti svežnjić ponašanja koji 'vjernici' nekritički vucaraju na svojim plećima. U svakom slučaju, taj crkveni utjecaj je dominantno prisutan, ali u mojoj svijesti nikako nije prisutno dostatno objašnjenje kakve, pobogu, RKC ima veze s državnom regulativom područja prostitucije?! Odgovor ne leži u činjenici da je RH većinski katolička zemlja i da se RKC ima svako pravo petljati u takve 'moralne dvojbe' jer u istoj toj katoličkoj zemlji se razvodi 22% sklopljenih brakova, čime smo prestigli čak i liberalnu te po mnogima raskalašenu Nizozemsku, koja ima 20% razvedenih brakova (u usporedbi s, recimo, tradicionalnom Italijom, Grčkom ili Španjolskom u kojima se razvodi od 4-6% brakova!). Opet lažni hrvatsko-katolički moral na djelu, a, pazite, prostitucija čak ni nije legalizirana!
DEKRIMINALIZACIJA I LEGALIZACIJA
Za neupućene, treba razjasniti ova dva pojma, ustvari, tri. Kriminalizacija bi značila klasificiranje određenog ponašanja kao kaznenog djela. U slučaju pitanja prostitucije, dekriminalizacija bi značila dopuštanje prostitutkama da zakonito pružaju seksualne usluge, ali bez svodnika (idealnim se smatra model dekriminalizacije kurvi, a kriminalizacije konzumenata, kao u Švedskoj). Legalizacija bi, pak, značila da posao kurve postaje jednak svakom drugom poslu, s licencom za rad, boljim higijenskim i sigurnosnim uvjetima rada, s pravom na zdravstveno i mirovinsko osiguranje i na ugovore o radu, odabirom koje će usluge pružati, da ih vlasnik bordela ne može otpustiti bez njihove krivice te da sudu tuže mušterije koje neuredno plaćaju svoje usluge. A sve je to ujedno i znatan prihod državi u kojoj je prostitucija legalizirana. U Amsterdamu se, recimo, kurve radije zapošljavaju u javnim kućama jer im se zbog previsokih poreza ne isplati status 'samostalnih seksualnih radnica'; ilegalna ulična prostitucija i dalje postoji, a njome se pretežno bave djevojke s Istoka, što se gleda kao 'nelojalna konkurencija'.
INICIJATIVA ČIKA KUNSTA
Znate li tko je čika Kunst? Boris Kunst, šef Udruge radničkih sindikata RH, je začetnik inicijative legalizacije prostitucije koji je Vladi RH uputio Prijedlog zakona o prostituciji sa meni iznimno zanimljivo uobličenim idejama. U RH, naime, postoji između 4000 i 4500 prostitutki (to je ono za što se zna!) koje godišnje okrenu cca 30 milijuna eura prometa, a Kunst se zalaže za to da dotične dobiju status obrtnica, radne knjižice, da plaćaju doprinose i porez te da imaju mirovinsko i zdravstveno osiguranje, svoj sindikat i efikasnu policijsku zaštitu u slučaju incidenata. Nadalje, zalaže se za to da se prostitucija odvija isključivo u ovlaštenim centrima za prostituciju, a za njihov rad bi dozvolu izdavao Županijski ured za gospodarstvo, a taj centar ne bi smio biti u blizini odgojnih i socijalnih ustanova, groblja, sakralnih objekata i dječjih igrališta. Zalaže se i za ozakonjenje javnih kuća, lišenih reklamiranja svoje ponude i indiskretnog vrijeđanja 'javnog morala', koje bi smjeli voditi makroi i prostitutke koji nisu kažnjavani, a svoje usluge bi mogle nuditi samo punoljetne prostituke, s dozvolom Županijskog ureda za rad, uz liječničku potvrdu koja bi se refreshirala svakih 15 dana. Prostitutkina bi dozvola za rad vrijedila godinu dana, a svaka bi imala i iskaznicu za obavljanje prostitucije. Prekršitelji bi bili rigorozno kažnjavani, npr, ako makro drži prostitutke koje nemaju dozvolu za bavljenje tim poslom, slijedi mu kazna od 150 000 kuna, a isto toliko ako s njima ne sklopi ugovore o radu (temeljem kojega bi, valjda, prostitutka bila zaštićenija, no to je upitno s obzirom na efikasnost našeg sudstva).
PIMP OFF INICIJATIVA
Ovdje se radi o inicijativi mladeži HNS-a za legalizaciju prostitucije u smislu isključivo dobrovoljne aktivnosti žene, lišene ropskog odnosa, prisile i traffickinga. Kao i Kunst, zalažu se za status samozaposlenica, uz zdravstveno i mirovinsko osiguranje te plaćanje poreza i redovno testiranje na spolne bolesti. Smatraju da bi time država stavila pod kontrolu ovu sivoekonomsku, inače vrlo rizičnu, djelatnost te da bi konačno iskoraknula iz sfere negiranja u sferu prihvaćanja da prostitucija u RH postoji, kolikogod mi o tome šutjeli. I imaju pravo, kolikogod ja bila rezervirana prema ideologiji ijedne političke stranke; u ovom slučaju im taj, barem teoretski, dio ima smisla.
LICEMJERJE ŽENSKE MREŽE
Ženska mreža Hrvatke je kreirala inicijativu u Saboru (koja nije prošla), po uzoru na švedski model, koja se zalaže za kažnjavanje muškaraca koji se koriste uslugama prostitutki, na način da kupovanje seksualnih usluga postane kazneno djelo kažnjivo novčanom ili kaznom zatvora, a žene i djeca koji su bili žrtve prostitucije ne bi snosili nikakve zakonske posljedice. Ovo za žene i djecu koji su žrtve prostitucije (dakle, žene koje to ne čine dobrovoljno) mi je jasno i naravno da ne trebaju biti kažnjavane ako su na to bile prisiljene od strane druge osobe. Međutim, onda bi svaka uhvaćena prostitutka mogla tvrditi da je prisiljena i ne bi bila kažnjena, a muškarci koji bi se koristili njezinim uslugama bi. Hm, smrdi mi na dvostruke kriterije jer za tango je potrebno dvoje. Da nema prostitutki koje dobrovoljno iznajmljuju svoje tijelo, ne bi bilo ni mušterija koje to tijelo koriste; da nema mušterija koje to tijelo žele koristiti, ne bi bilo ni prostitutki koje bi ga iznajmljivale. As simple as that. A tada bi čak i one koje su se u sve upustile dobrovoljno u strahu lagale da su prisiljene pa bi sve skupa postalo klupko bez kraja koje država ne bi mogla odmotati, a mušterije bi ispušile. Da se razumijemo, i trebaju ispušiti one mušterije koje makroi dovode kurvi koju prisiljavaju na rad pa se svi zajedno na njoj iživljavaju, no što je s onima koji dođu kurvi koja se time dobrovoljno bavi? Zašto bi samo oni bili kažnjeni, a kurva ne? Zašto bi uopće itko bio kažnjavan ako je sve dobrovoljno? Ne štete nikome, bilo to ili ne zakonski regulirano; a bolje da jest, nego da nije, upravo zbog onih nedobrovoljnih slučajeva.
A ŠTO JE S KURVARIMA
Svi stalno spominju kurve, u ženskom rodu. A kurvari? Potrebno je naglasiti da se prostitucijom itekako bave i muškarci; možda ih nema toliko kao kurvi, ali to ne znači da ih nema uopće. Stoga, pitanje prostitucije nije samo pitanje diskriminacije žene i zatiranja njezinih prava i dostojanstva, nego se isto tako može protegnuti i na muški dio prostitucione populacije na koji mnogi zaboravljaju.
DOSTOJANSTVO KURVE
Naravno da je zgaženo dostojanstvo žene koja se nalazi u ropskom odnosu prema svom makrou i naravno da to ne podržavam, dapače, gadi mi se. Ali isto tako ima i kurvi koje rade bez makroa jer to žele i nitko ih ne sili (pogotovo sada u eri Interneta kada se seks oglasi šire brzinom svjetlosti te se sve dogovara preko mobitela s potencijalnim mušterijama). Neke od njih čak ne sili ni teška životna situacija jer znam za slučajeve visoko obrazovanih kurvi koje se ne zadovoljavaju prosječnom fakultetskom plaćom pa svoje materijalne apetite potpiruju ovakvom zaradom koja može biti višestruko viša i priuštiti im luksuzniji život. Mnogi bi upitali zašto se kurve ne bave nekim moralnijim zanimanjima jer najlakše je stati na štajgu i prodati se neznancu. U sveopćoj nezaposlenosti neke ne mogu pronaći posao, neke trebaju dodatnu zaradu, neke je natjerala bolest člana obitelji, neke se odlučuju na kročenje prečicama, neke... postoje deseci razloga, samo njima znanih. Zašto im to ne omogućiti? Ako one ne smatraju svoje dostojanstvo pogaženim ili ako im ta činjenica ne igra dovoljnu ulogu u životu kako bi stale na loptu, tko je država da ih u tome ograničava?
ZDRAVSTVENA PREVENCIJA JE NIŠKORISTI
Mnogi pokušavaju argumentirati svoj antagonistički stav prema prostituciji time da zdravstvena kontrola kurve nema baš neku svrhu jer kurva može danas proći na svim testovima na spolne bolesti, dobiti dozvolu za rad i već sutra se zaraziti te idućih 15 dana širiti tu zarazu dalje. Da, može. Ali ako je moguće to, zamislite koliko tek katastrofalnih posljedica može polučiti potpuni izostanak obvezne zdravstvene kontrole kakav vlada sada?! Smatrate li to normalnim? Smatrate li to ustavnom zaštitom javnog zdravlja? Ja ne smatram jer zatvaranjem očiju nad ovim prostitucija u RH neće ispariti, a pogotovo ne spolne bolesti koje joj kumuju. Neki kažu i da se podvrgavanjem kurvi obveznim i redovnim pregledima ne štite zapravo kurve, nego mušterije, muškarci, čime se još više naglašava društveno nerazumijevanje. Ne bih rekla. Istina, naspram sadašnjeg stanja, vjerojatno bi se tim pregledima smanjio broj mušterija zaraženih spolno prenosivim bolestima jer ako je kurva zaražena, neće dobiti potvrdu da je zdrava pa ukoliko mušterija traži tu potvrdu od nje, a ona ju nema, on ju valjda neće ševiti. Ali ne možemo reći da se time ne štiti i sama kurva – ako je obvezna na te preglede i ako joj se utvrdi bolest, to je već nešto jer će vjerojatno provoditi terapiju koju joj liječnik prepiše i liječiti se, zar ne? Dok sada sasvim sigurno mnoge od njih nisu tako revne i temeljite u brizi o svome zdravlju.
ONDA LEGALIZIRAJMO I PEDOFILIJU
Ljudi koji barataju ovakvim argumentom su idioti. Pedofili svojim pedofilskim ponašanjem štete, ugrubo rečeno, djeci nad kojom se seksualno iživljavaju jer ta djeca NE PRISTAJU SVJESNO I TREZVENO na nepoćudnu interakciju s pedofilom! To je OGROMNA razlika od prostitucije u kojoj kurva iz mog teksta SVJESNO I TREZVENO ulazi u interakciju s mušterijom, u zamjenu za novac. Pedofile treba najoštrije kažnjavati i to ne smrtnom kaznom, kako neki naivno tvrde, nego doživotnim zatvorom, kao i radom za opće dobro, da im do kraja života svaka minuta bude podsjetnik na zvjerstva koja su počinila djeci. Iako, s druge strane, pedofiliju jednim dijelom smatram i bolešću jer zdrava osoba može kontrolirati svoj seksualni nagon ako ju vuče u krivom smjeru. Dakle, prostitucija o kojoj ja govorim i koju treba legalizirati je ona dobrovoljna prostitucija koja ne šteti nikome i koja nema veze s pedofilijom i sličnim ponašanjima koja ne podrazumijevaju dobrovoljni pristanak svih aktera i koja štete društvu (npr trafficking).
KONAČNO I O TRAFFICKINGU
Trafficking ili trgovina ljudima, bijelim robljem, je svjetski problem koji je usko povezan upravo sa seksualnim iskorištavanjem žena i djece (a i muškaraca), a godišnja svota koja se okrene u ovom 'biznisu' se procjenjuje u rasponu od 5 do 9 milijardi američkih dolara! Obuhvaća iskorištavanje ljudi u smislu prostitucije, prisilnog rada, ropstva i trgovine organima. U ovom slučaju je potpuno opravdano kriminalizirati sve one makroe, pogotovo velike organizacije koje trguju ženskim tijelom protiv njezine volje i ubiru profit, temeljem fizičkog i psihičkog nasilja nad istom. Kriminalizaciju zaslužuju svi oni pripadnici ovog lanca koji ograničavaju ili sužavaju tuđu slobodu izbora, a državna tijela bi trebala mnogo više pažnje posvetiti ovom problemu u koji je uključen i teritorij RH. Žene koje su žrtve traffickinga bi im nesumnjivo bile zahvalne. Navode se podaci da legalizacija prostitucije ne bi donijela ništa dobroga jer u zemljama, poput Nizozemske, u kojima je ona legalizirana je trafficking, čini se, porastao, a seks-industrija doživjela još veću ekspanziju, kao i ostale vrste kriminala povezane s prostitucijom. Hm. Ja se pitam je li i dalje rješenje ostaviti stvari kakve jesu i kurvama ne pružiti nikakvu državnu zaštitu? Hoće li to smanjiti udio prostitucije u svakodnevici? Hoće li to skratiti pipke traffickinga koji su svakim danom sve duži? Zar nam zdrav razum ne govori da guranjem prostitucije u zonu sive ekonomije to nećemo postići? Je li se trafficking u tim zemljama doista povećao ili je možda tek legalizacijom prostitucije on rasvijetljen i tek sada je došlo do izražaja koliko je prisutan, kao i sve druge nevolje koje se uz njega vežu? Sumnjam da rasvjetljavanje jednog tako opskurnog područja kao što je prostitucija može biti štetnije od njegovog počivanja u tami. Već spomenuti švedski model kriminalizira trgovce ljudima, vlasnike javnih kuća, iskorištavače i korisnike usluga prositutki te se snažno bori ne bi li ih što više istrijebio; švedske statistike govore da je već dvije godine nakon uvođenja takve politike broj kurvi u njihovoj zemlji opao za 50%, a broj mušterija za 75%, kao i samo trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja. Ja se pitam – jesu li ti podaci možda prenapumpani i jesu li se, uslijed hajke, akteri samo naučili dobro kriti od vlasti? Možda su se u samoj Švedskoj doista smanjile prostitucione aktivnosti, ali jesu li se možda baš zato intenzivirale u susjednim zemljama? Je li to rješenje? Još jednom ponavljam, jedno je kada se žena prostituira pod prisilom, što zaslužuje najoštrije kazne prema prisiljavačima, ali mene zanimaju one koje se time žele baviti doborovoljno.
PRIVREMENOST STATUSA KURVE
Privremenost prostituiranja je bitan faktor jer mnoge se žene time bave neko vrijeme, uslijed trenutno loše materijalne situacije, s namjerom da poslije iz posla izađu. Tu se kristalizira jedan novi problem: problem evidencije kurvi. Ovisno o tome kako i gdje bi se ta evidencija provodila, što bi bilo u slučaju kada bi se kurva odlučila prestati prostituirati, pronaći neki drugi posao, a budući poslodavac ju provjeri, sazna da je bila kurva i ne želi ju zaposliti? Hm, to je dvosjekli mač, osim ako bi se ti podaci držali u tajnosti, iako i to ima svojih mana. Mnoge žene bi se bojale da im ne saznaju obitelji, ali opet, teško da bi se mogle time baviti kao obrtnice i taj obrt držati u tajnosti. Iskreno, ne znam kako točno bi to funkcioniralo, ali svaki posao nosi svoje prednosti i nedostatke. Jedino što mi pada na pamet je da bi se prostitutke koje to žele mogle prijaviti jer im novonastala situacija odgovara više nego neregulirano stanje, a one koje ne žele bi mogle i dalje to raditi neprijavljene, kao i sada, ali uz rizik da ih razotkriju. Mislim, toga bi bilo i ovako i onako jer rad na crno je problematična stavka i u drugim zanimanjima.
KURVE RAZARAČICE
Razmišljala sam i o ovome. Može li se legalizirana/dekriminalizirana prostitucija tumačiti kao fenomen poticanja raspada hrvatskih obitelji? Ako vaš suprug ili dečko dobiju legalno pravo posjećivati kurve, hoće li to pridonijeti većem razorenju obitelji nego dosad? Ne bih rekla. Ako partner odlazi kurvi, tada vam je odnos već odavno razoren, nebitno čijom krivicom, a krivica je najčešće obostrana, samo postotci variraju. Ako on želi usluge kurvi, dobivat će ih, dozvolili mi to zakonom ili ne; a ako nije zabranjeno, tek tada je primamljivije, pošto se radi o zabranjenom voću. Čak bi to bilo i pozitivno jer bi ovako možda slobodnije odlazio pa lakše bio razotkriven, a vi biste prije uvidjeli s kakvom osobom živite. Ili bi on uvidio s kakvom osobom živi, ako bi njegova žena bila ta koja posjećuje muškog kurvara. Negdje sam pročitala duhovitu izjavu koja kaže da će vam se muškarac od kurve barem sigurno vratiti, dok će s ljubavnicom možda i ostati. To vrijedi za one žene-samožrtve koje toleriraju preljube i zadovoljavaju se mrvicama.
KURVE TERAPEUTKINJE
Naravno da odnos ni sa jednom kurvom ne može nadomjestiti ljubav, nježnost i iskrenu afekciju žene koja je u vas zaljubljena. Međutim, postoje ljudi koji nisu ludi za ljubavlju i kojima seks može biti dovoljan i bez nje. Neki od njih ga pronalaze besplatno, a neki ne. Neki jednostavno ne mogu pronaći ženu koja bi se s njima poševila, iz ovog ili onog razloga. U tom slučaju, bolje je i da odu kurvi, pošteno plate, ona ih stručno poševi i svi, bar donekle, sretni, nego da im se seksualna frustracija skuplja godinama i da se na kraju počnu iživljavati na djeci ili silovati druge žene. Nejebica zna biti opaka, osvrnite se oko sebe. Ili, recimo, što je s onim invalidima koji si ne mogu pronaći ženu svog života? Trebaju li vječno apstinirati ako postoje interesentice koje bi im za novac olakšale potrebe libida koji im je ostao zdrav? Kome oni štete, kome one štete? I što je sa raznoraznim fetišistima? Što ako nekog fetišista uzbuđuje da ga žena bičuje dok joj on pokorno oblizuje štikle, a ne može pronaći onu koja bi mu tu seksualnu fantaziju ispunila, a kamoli da pritom i sama u njoj uživa? Treba li on ostati uskraćen samo zato što ima atipičnije seksualne okidače? Ima žena koje bi mu za novac ispunile tu i mnogo drugih želja, dakle, ako se sve odvija u njihova četiri zida, što tu vrijeđa javni moral? Unatoč nedozvoljenosti prostitucije, ljudi to ipak čine iza zatvorenih vrata. Naravno da bi bilo idealno kada bi si svatko mogao lagano pronaći seksualnu partnericu, kada bi svim invalidima ili fetišistima uletjele u život žene koje bi ih prihvatile takvima kakvi jesu, a da one pritom odgovaraju i njima. No, nije uvijek tako jednostavno, a dok ne pronađu onu pravu, zašto za poneka zadovoljstva ne bi platili ako imaju takav mentalni sklop, of course?
NAJČEŠĆI RAZLOZI PROTIV DOZVOLE PROSTITUIRANJA
1) Poticala bi svodničke djelatnosti.
2) Poticala bi trafficking.
3) Poticala bi ekspanziju seks-industrije.
4) Poticala bi tajnu i ilegalnu uličnu prostituciju.
5) Poticala bi dječju prostituciju.
6) Ne bi štitila prostituke.
7) Poticala bi društveno prihvaćanje prostituiranja i potražnju od strane mušterija.
8) Ne čini dobro zdravlju žene.
9) Ne potiče ženinu slobodu izbora.
10) Same prostitutke ne žele legalizaciju/dekriminalizaciju.
NAJČEŠĆI RAZLOZI ZA DOZVOLU PROSTITUIRANJA
1) Zakoni protiv prostitucije dovode do daljnjeg izrabljivanja prostitutki.
2) Prostitucija nije samo žensko pitanje jer se prostituiraju i muškarci; na Zapadu muška prostitucija čini cca 20-30% ukupne prostitucione djelatnosti.
3) Zakoni protiv prostitucije diskriminiraju prostitutke i stvaraju predrasude o njima.
4) Nije nasilna prostitucija kao takva, nego su nasilne mušterije, svodnici, kao i aktivnosti koje se oko nje vrte (trafficking, narkotici), a to se samo potiče nepružanjem pomoći države prostitutkama.
5) U nekim državama statistike pokazuju da zakoni protiv prostitucije potiču rasizam jer su češće zatvarane nebjelkinje.
6) Ulične prostitutke su najizloženije uporabi droga jer ih na taj način kontroliraju svodnici o kojima su ovisne i nezaštićene.
7) Prostitutke nisu glavni izvor zaraze spolno prenosivim bolestima; na Zapadu se navodno 3-5% SPB prenosi preko prostitutki, a čak 30-35% putem seksa među tinejdžerima.
8) Nasilje nad prostitutkama 60% čine mušterije, 20% policija i 20% njihovi partneri, što one ne smiju prijaviti policiji jer će i same biti uhićene zbog prostituiranja (njih samo 4% prijavi nasilje policiji)
9) Zakoni protiv prostitucije vrše nasilje nad samim žrtvama-prostitutkama jer navodno su 35-85% prostitutki bile žrtve nasilja u djetinjstvu, najčešće seksualnog, unutar svojih obitelji.
10) Prema istraživanjima, prostituke ne gaje više suicidalnih misli od ostalih žena.
11) Pritvorene prostitutke bivaju optužene za sve i svašta te u strahu priznaju krivicu i za ono za što nisu krive, bez adekvatne pravne pomoći koju se boje potražiti i bez poznavanja svojih prava.
12) Provođenje antiprostitucionih mjera je skupo i bilo bi pametnije da se taj novac utroši na gonjenje onih koji čine zločine nad prostitutkama.
13) Bolji socijalni status kroz reguliranu zdravstvenu zaštitu i mirovine.
STANJE U INOZEMSTVU
Kurve legalno rade u Nizozemskoj (gdje imaju svoj sindikat i dobivaju obrtnički list i porezni broj), Njemačkoj (gdje prostitutke s makroima sklapaju ugovore kao s poslodavcima), Francuskoj (ali je zabranjena ulična prostitucija), Danskoj, Luksemburgu, Italiji i Španjolskoj. U Irskoj je prostitucija zabranjena, a Finska, Portugal i Grčka nisu ju regulirale, ali ni zabranile. U Sloveniji je još uvijek dekriminalizirana, a politika SAD-a se kreće u smjeru koji se protivi legalizaciji prostitucije, dok sam o specifičnom švedskom modelu već pisala.
DRŽAVNA (NE)SPOSOBNOST
Legalizacija prostitucije je složen i osjetljiv proces koji podrazumijeva određenu razinu društvene svijesti za koju teško da ju RH ima. Da bi se legalizacija provela na ispravan način, to zahtijeva nekorumpiranost sudstva i policije, što u RH nije slučaj jer kriminal seže do samog državnog vrha, a u takvom okruženju zdrav odnos prema prostituciji ne može zaživjeti. Sve što sam dosad navela kao neke teoretske osnove mome glasu ZA dozvolu prostitucije ne znači nužno i kvalitetno praktično ostvarenje, primarno zbog klauna koji sjede u našim saborskim klupama pa naniže. U polemici oko ovog pitanja bi trebali sudjelovati objektivni stručnjaci koji situaciju mogu realno sagledati, a ne kojekakvi oportunistički likovi ili, još gore, oni lažni moralisti koji su zvanično protiv kurvi, a u slobodno će vrijeme odskakutati jednoj. Ako ne profesionalnoj, onda barem nekoj od svojih sponzoruša koje se možda ne deklariraju kao klasične kurve, ali se od njih nimalo ne razlikuju. Ne mogu se podičiti da državi nešto posebno vjerujem na ovom planu...
KINKY PROPAGIRA PROSTITUCIJU
Ne propagira Kinky ništa. Kinky je samo realna i uviđa nelogičnosti oko sebe. Kinky se osvrnula na kurve koje rade same za sebe i to vlastitim izborom te je ustvrdila da im ne bi trebalo biti zabranjeno trgovati svojim tijelom, iako se možda i njima samima činjenica da tako zarađuju novac gadi. Kinky se ne zalaže za prostituciju, ali se zalaže za njezino dovođenje u okvire kontrole jer kontrola ipak može polučiti više koristi nego štete. Kinky je zgrožena nad zvjerstvima koja se dešavaju ženama u tom biznisu, ali je i svjesna da vremenom taj biznis neće iščeznuti pa se protivi zatvaranju okica u korist ignorancije. Kinky je svjesna težine problema i nije stručnjakinja u njegovu rješavanju, stoga, za čitatelje-vječite spočitavače, znajte da je sve dosad napisano plod njezinih usputnih saznanja lišenih studioznog proučavanja tematike, uobličeno u osobni stav. Kraj.
Ustvari, još nije kraj. Ne mogu ne citirati Schopenhauera čija izjava krasno podcrtava pasus o moralu ovog gigantskog literarnog monologa: 'U Londonu se nalazi 80 000 prostitutki i što su one ako ne krvave žrtve na oltaru monogamije?' Znakovito, ha?
