Kinky Kolumnistica

petak, 08.08.2008.

Ljudi kojima hrlim

Pjesma za ugođaj: Hello, I Love You – The Doors (lyrics)



Prije nekih devet mjeseci napisala sam tekst "Ljudi od kojih bježim", nakon kojega mi je moja brižna i ljupka prijateljičica predložila da napišem tekst i o ljudima od kojih ne bježim, dakle, o vlasnicima osobina koje me obaraju s nogu i drže me oborenom unedogled. Došlo je vrijeme da ju poslušam i poigram se njezinim savjetom kao hvale vrijednom inspiracijom; tko zna, možda se pronađete baš među ovim draguljima za kojima marljivo tragam, a ukoliko potraga urodi plodom, brižljivo ih pohranjujem u plišanu vrećicu prijateljstva, meko svezanu pri vrhu.

Usput podcrtavam da sve kategorije koje slijede predstavljaju poželjne osobine ljudskih dragulja koji su se već ušetali u moj život, što kaže da je svaka sličnost sa stvarnim osobama - namjerna.

1) DOBROOKCI

Dobrookci su ljudi u čijim očima već na prvi pogled vidite da s vama imaju dobre namjere. Ne znam kako vi, ali ja taj pogled umijem nepogrešivo prepoznati, dok ga zločeste osobe nikako ne umiju odglumiti, pogotovo ne nepogrešivo. Ne, ne, to je neodglumljivo; nešto poput onoga da pametan uvijek može odglumiti budalu, ali budala pametnog nikada. Uživam u društvu dobrookaca jer nisam prisiljena zdvajati o njihovim zlim namjerama i primislima, jednostavno, iz tih očiju i usta širi se jednaka količina dobrote, a samo malo više dobrote izvire iz njihovih djela. Moja se procjena na kraju uvijek pokaže točnom!

Kako prepoznati dobrookce? U vašem su im društvu oči sjajne, a lice ozareno, čak i ako ih vlastiti problemi u tom trenutku ne čine osobito raspoloženim sugovornicima. Gledaju vas ravno u oči, očima koje se smiju i reagiraju na ono što govorite. Okice im se znaju često zasuziti, a iz načina treptanja može im se iščitati čitava paleta emocija i vrludavih misli koje će rado podijeliti s vama i s jednakom radošću dočekati vaše. Imate li potrebu često i dugo utapati se u nečijim zjenama, znajte da ste naletjeli na dobrookca. Ja jesam.

2) ISTOSTAVCI

Istostavci su ljudi koji dijele većinu mojih životnih stavova i to ne zato što mi se boje suprotstaviti pa hine da se sa mnom slažu, već doista razmišljamo na srodan način, temeljem čega smo se i prepoznali te postali bliski. Istostavce jednostavno obožavam! Mogla bih s njima satima raspredati o tome zašto nam se gade lik i nedjelo jedne zatucane zvijezde na hrvatskom muzičkom nebu koja svoje „umjetničko“ ime, vrlo pacifistički, dijeli s jednom vrstom vatrenog oružja; o pseudobraniteljskim lopinama i zašto njihova djeca ne bi trebala imati povlastice pri upisu na fakultete; o snobovštini onih koji duboko u sebi osjećaju da su nitko i ništa; o štetnosti religija; o politici kao najuzvišenijem obliku utilitarizma; o roditeljima koji to nisu; o pobačajima kao katastrofama koje život ne znače; o svemu što prijateljuje s našim ratiom i s našim emocijama, pri čemu kraljuje onaj flow gdje jedna tema otvara drugu, a naši se stavovi stapaju u jedno veliko kimanje glavom u znak potvrde.

Kako prepoznati istostavce? Kada nema naznake (dubokog) zgražavanja na svaki vaš izneseni stav te im ne morate svakih pet minuta pomno objašnjavati zašto mislite to što mislite ili, još gore, kada im ne morate crtati što ste željeli reći jer vas oni, po običaju, nisu razumjeli, pokušavši vam prišiti ono što bi jako voljeli da ste rekli, a niste. Istostavci se prepoznaju i po tome što se neprekidno nadovezujete na njihove rečenice i oni na vaše, međusobno si obogaćujući opus znanja i informacija, a sve začinjeno soljenkom sličnih pogleda na svijet koji su još dragocjeniji ako slove kao manjinski. Ukratko, istostavac je na vidiku kada se pored njega u sebi potajno ne pitate tko je tu lud.

3) ČAVRLJAŠI

Čavrljaši su ljudi koji imaju kliker za seriozne teme, ali su sposobni jednakom strašću se upustiti i u bezbrižno čavrljanje bez granica, tzv. small talk. Ako netko voli nadugačko i naširoko raspredati o ozbiljnim životnim pitanjima, hipotetizirati, kritizirati, planirati, proučavati, pitati se i zaključivati, onda sam to ja, čemu ste nerijetko bili svjedocima zakucavši na moja blogerska vratašca. Usprkos tome, kvalitetnog čavrljanja se ne odričem jer su mi već preko glave uvijek iste, teške teme koje se znaju zaredati na mojim druženjima pa se nesvjesno isključim, pitajući se može li proći ijedna kava bez nečijih žalopojki, otpuhivanja, kuknjave i ozbiljnih grimasa spremnih na višesatno žvakanje teško probavljivog razgovornog repertoara.. „Joj, Kinky, kako ćemo mi kada budemo tražile posao, a posla nema? Joj, Kinky, šta ti kažeš o globalnom zatopljenju i svemu što nam ono donosi? Joj, Kinky, mojoj su susjedi otkrili rak mozga pa sam deprimirana zadnjih dana! Joj, Kinky, učim dosad najdosadniji ispit i ne znam točno koja je razlika između trasirane i vlastite mjenice, mislim znam, ali kad to kažeš profesoru, on traži još, a to je sve što u cjelokupnoj literaturi piše; znaš li ti za još poneku razliku koju je spomenuo na predavanju?“ Svaka čast (vele)umnim razgovorima, znaju da su kod mene dobrodošli, ali dajte ljudi ponekad malo ohladite! Jednostavno nemam snage 24 sata na dan držati mozak u petoj brzini niti imam volje razglabati uvijek o stvarima izravno odgovornim za pojavu bora brinulica na mome licu. Zbog toga volim čavrljaše – ljude dovoljno pametne da ne moraju tu svoju pamet i svestranost dokazivati dubokim temama pod svaku cijenu i u svako doba. S njima jednako predano razgovaram o idealnoj boji ruža za usnice; o tome zašto ne volim imati različitu boju laka za nokte na rukama i nogama; stavljam li deterdžent na meki ili grublji dio spužvice za pranje suđa; koje su mi najudobnije cipelice za cjelodnevni špacirung po Parizu u koji letim idućeg tjedna (da, Luki, već dugo odbrojavam dane i veselim se nadolazećem pariškom odmoru!); zašto Ana Ugarković ne propere otkinuto začinsko bilje sa svojih lončanica koje izravno stavlja u jelo, a dotad se na njemu taložila kuhinjska prašina.

Kako prepoznati čavrljaše? Ako prije susreta s njima stalno pogledavate na sat kada će otkucati čas sastanka jer se veselite prpošnoj atmosferi koja vas čeka, a istodobno tijekom susreta s njima ne gledate na sat da biste što prije odjezdili kući. Prepoznatljivi su i po dobrom raspoloženju koje vam ostane nakon njih i koje isključuje sve one brige koje su vas dotad morile, pošto imate osjećaj kao da ste se na sat-dva otisnuli od obale problema i zaplovili prema razbibrižnoj pučini u daljini.

4) POUZDANCI

Pouzdanci su oni rijetki ljudi koji vas nikada u životu nisu iznevjerili niti osjećate da hoće. Ne olajavaju vas na svakom koraku, brižljivo čuvaju vaše tajne, nikada ih niste uhvatili kako sa spremno podignutim nožem vrebaju iza vaših leđa, a još manje da su ga i zabili tamo negdje između vašeg petog i šestog torakalnog kralješka. I ne samo da nikada nisu na cjedilu ostavili vas, nego nisu ostavili ni ikoga drugoga, dakle, uvriježeno su pouzdane i doslijedne osobe. Ovi ljudi znaju ponekad biti kruti i ozbiljni, može vas pomalo i smetati njihova pretjerana racionalnost i oprez, ali kada zagusti, uvijek su tu i pritom ne stoje zbunjeno kao drvene Marije, već djeluju.

Kako prepoznati pouzdance? Pred sobom imate pouzdanca kada mu povjeravate neku tajnu ili problem, a da pritom ni u jednom trenutku ne dvojite hoće li on to već sljedećeg trenutka raspačavati tuđim znatiželjnim ušima ili će, hladan poput špricera, odbiti ustupiti vam svoju pomoć.

5) DJETINJARCI

Djetinjarci su ljudi koji imaju moć s vremena na vrijeme postati prava velika djeca, a da pritom ne narušavaju kvalitetu svoje, inače odrasle, svakodnevice. Ja svoju drugaricu djetinjarku imam, a vi? Kad smo u infantilnom elementu, znamo svratiti u neki shopping centar, upražnjavati naše interne ludorije, fotkati se i umirati od smijeha; ponekad samo sjedimo jedna nasuprot druge, postavljajući si toliko blesava i djetinjasta hipotetska pitanja kakvih bi se posramio i jedan četverogodišnjak, a kamoli osoba s navršenih 25 godina života; ponekad se fizički mučimo tako da jedna drugu pricvrlji u zagrljaj i namjerno ne pušta, kako bi ju izludila; imamo svoje razrađene grimase kojima se nasmijavamo, a koje ostatku svijeta nisu ni komične ni napete; dijelimo i zajedničku strast prema stvarima koje su svojstvenije djeci nego odraslima (poput olovaka s perjem, girlie perničica, svjetlucavih naljepnica, slatkih privješčića ili lizaljki). U vrijeme prošlogodišnjih poklada, pozvala me k sebi na topli napitak i dok sam ju čekala da se vrati iz kuhinje, prišuljala mi se iza leđa sa stravičnom gumenom maskom na licu i nasmrt me preplašila, a moj se vrisak prolomio čitavom zgradom! No, to nije bilo dovoljno pa je u međuvremenu zamijenila masku još strašnijom, nije mi se prišuljala nego je samo, onako usporeno i jezivo, provirila iza zidića, a ja se iznova skamenila od straha, napravivši bezglasnu grimasu za pamćenje. Crkavale smo od smijeha ostatak dana, imitirala je moje ustrašene izraze lica i bilo nam je baš sjajno ponašati se poput prosječne vrtićke populacije, iako sve to nekom promatraču sa strane možda uopće ne bi bilo humoristično te bi nas smatrao ni više ni manje nego nedozrelim idiotkinjama.

Kako prepoznati djetinjarce? Kada se tijekom i nakon tog uzbudljivog druženja osjećate neobično bezbrižno, kada vas bole facijalni mišići od smijeha, kada vam pred njima nije problem izvaliti i najveću bedastoću i, još važnije, kada oni tu bedastoću neće protumačiti kao deficit vaše inteligencije, već će vas čvrsto prigrliti k sebi, onako kako to djeca čine svojim ljepljivim ručicama, sretni jer su i oni u vama prepoznali svoju djetinjarku.

6) UŽIVANTI

Uživanti su ljudi koji znaju kako živjeti good life, znaju stopalo pomaknuti s gasa i nagaziti na kočnicu, a da ne prijeđu mjeru dobrog ukusa uživancije. S uživantima uživam u shopping pohodima bez grižnje savjesti na pomolu; uživamo i u live rock svirkama bircovskog tipa; uživamo u degustaciji finih čajeva, posluženih u popodnevnim satima rezerviranim za ovaj mali ritual koji ne trpi izvanjska smetanja; uživamo u britanskom humoru; uživamo u zajedničkim putovanjima na mjesta prema kojima dijelimo jednako strastvenu strast; uživamo u zelenilu spokojnih gradskih kutaka gdje se skrivamo od urbanih gužvi i prometnih krkljanaca; uživamo u inspirativnoj kazališnoj predstavi, kao i u zamračenoj kino-dvorani u kojoj nam je servirana prava filmska poslastica. Uživamo u malom milijunu sitnica i krupnarija, bez požurivanja, opterećivanja i poziranja. A caka baš i jest u tome – uživanti umiju guštati u sitnicama, malene užitke tretirajući kao da su najveći, baš kao što je jedan od najvećih gušteva provoditi vrijeme u njihovoj dragocjenoj blizini.

Kako prepoznati uživante? Kada ih je okupirala čitava vojska životnih problema, a oni i tada sa smiješkom guštaju u prvoj jutarnjoj kavici, ozareno si čestitajući što su junački preživjeli još jedan grozomoran dan.

7) PAPICANTI

Papicanti su ljudi koji štuju finu papicu i podvrsta su uživanata. Najgore je objedovati s čovjekom koji će, netom nakon što mekim ubrusom obriše usta, početi s pobrojavanjem pojedenih kalorija ili se žaliti da mu je jelo preskupo, što papicanti ne čine nikada. Oni uživaju u hrani, pomno biraju čime će obradovati svoje nepce, poznaju važnost kvalitetnog obroka i vrijednost okupljanja dragih osoba za istim stolom. Vašu domaću kuhinju cijenit će iznad svega, a istinski predstavnici ove skupine znat će vam vlastitim specijalitetima iz domaće radinosti dostojno uzvratiti nazad. Papicanti su gastronomski hedonisti koji zrače toplinom i druželjubivošću kojima ne odolijeva nitko pa tako ni jedna Kinky.

Kako prepoznati papicante? Prisjetite se kod koje bliske osobe uvijek bivate raskošno posluženi nekim ukusnim zalogajčićem? Tko najiskrenije hvali vaša jela? Uz koga najčešće objedujete u restoranima? S kim rado razmjenjujete recepte i s užitkom razglabate o božici Hrani? Ako većina odgovora sadržava ime jedne te iste osobe, to je nesumnjivo vaš papicant.

8) SAMAŠI

Samaši su društveni ljudi koji ipak znaju kako biti sami, a da im trenuci samoće ne budu obavijeni dosadom. Iako spadam među pristupačna i blagoglagoljiva bića, znam biti kvalitetno sama, a ukoliko istu osobinu uočim kod drugoga, mom oduševljenju nema kraja! Zašto? Zato što onaj tko ne zna zabaviti sebe, još manje zna zabaviti mene. Zato što su samaši često kreativniji od onih ovisnih o stalnoj prisutnosti drugih živih bića pored sebe, a mene kreativa nadahnjuje. Zato što samaši imaju više vremena za razmišljanje, a mene promišljanje uzbuđuje. Zato što samaši imaju više prostora za rad na usavršavanju sebe, a ja sam štovateljica kompletiziranih dvonožaca. Meni najbliže osobe samaškog su kalibra, baš poput mene, zbog čega je svaki naš treptaj jedna velika poveznica, čak i ako su nam karakteri različiti poput Rodneyja i Delboyja. S onima koji od samoće bježe kao vrag od tamjana dosad sam imala zajedničko jedno veliko ništa jer ulagali su u sebe isto onoliko koliko RH ulaže u pametne projekte. Dakle – ništa.

Kako prepoznati samaše? Ulicom se kreću laganim korakom, zamišljeno gledajući u daljinu, a na usnama im titra smiješak satisfakcije. Ne mjerkaju prolaznike, ali drugi mjerkaju njih. Neće u čudu razrogačiti oči primijete li da ste sa samoćom na „ti“, ali biste vi mogli razrogačiti oči zbog količine onoga „ti“ na kojemu su oni sa samima sobom. Zvučat će paradoksalno, ali samaši će sami sebe puno rjeđe doživljavati jako ozbiljno, za razliku od kojekakvih, naoko komunikativnih, napuhanaca koji se vlastoručno postaviše na nedodirljivi pijedestal. Naravno, zamišljeni.

9) ZAGRLJAŠI

Zagrljaši su ljudi koji se vole grliti. Ne sami sebe, nego druge, hehe. E sad, volim se grliti i ja, jako, ali, za razliku od njih, rijetko samoinicijativno zagrlim blisku osobu. Izuzetak je moj dečko, njega grlim često i rado i dugo i željno. Sve ostale ne toliko, a mislim da znam i zašto. Naime, ni u mojoj se obitelji ljudi pretjerano ne grle i ne ljubakaju pa je valjda taj obrazac usađen i meni, zbog čega nisam odveć sretna. Niije sasvim lako iznenada se odlučiti na akcije grljenja, a i ne možeš sa sigurnošću znati paše li takva bliskost zagrljenome. Zato ja cijenim birane zagrljaše koji me nepozvani krenu zagrliti, ja im spontano uzvratim, što me puni blaženom toplinom i nekom neobjašnjivom utjehom kakvu može stvoriti samo fizički kontakt dvaju tijela koja se iskreno vole, a da taj odnos nije nužno ljubavnički.

Kako prepoznati zagrljaše? Bliski ste i često vas pozivaju u svoj zagrljaj u kojemu ne osjećate potrebu stresti se i nehotice uzviknuti „Brrrrr!“.

10) PEDANTNJACI

Pedantnjaci su, bez puno filozofije, ljudi koji su čisti i uredni. Pedantnost cijenim iznad svega i smatram ju odrazom unutarnje čistoće i posloženosti. Uživam kada nekome dođem u posjet i ne moram paziti hoću li sjesti u oblak mrvica, potepsti se ne na brdo, već na planinu razbacane odjeće, piti iz muljave čaše ili prati ruke u umivaoniku kojemu društvo prave desetci zafitiljenih dlačica. Osim što drže do svog doma i pojavnosti, moji pedantnjaci su pedantni i u svom odnosu prema meni, nikada ne kasne, ne otkazuju dogovore, ne zaboravljaju me nazvati kako bi mi čestitali rođendan ili me samo upitali kako sam i kada ćemo se vidjeti. Adoriram pedantnjake i dajem im svoj glas potpore za svaki onaj put kada su ih neuredni zavidnjaci zlobno nazvali frikovima bez vlastitog života.

Kako prepoznati pedantnjake? Kada im je pod čišći od većine tanjura iz kojih ste jeli. Karikiranje dozvoljeno?

11) SVESTRANCI

Svestranci su ljudi koji se interesiraju za cijeli niz stvari, bića i pojava, a sve uslijed urođene radoznalosti koja ih potiče da saznaju što više o svijetu oko sebe, kao i da tom svijetu ponude što više od sebe. Svakim novim danom me iznenađuju luckastim idejama, podacima koje nisam znala ili kreativnim izdancima čijim tvorcima bivaju oni sami. Nerijetko mi ljudi znaju reći da sam i sama svestrana pa ne čudi što su se svestranci našli na ovome popisu. Tako me, osim fakultetskog gradiva, trenutno okupira učenje spravljanja domaćeg soka od bazge (čiju berbu planiram idućeg svibnja); slikanje novom tehnikom koja me zaintrigirala; dovršavanje čitanja cjelokupnog Zagorkinog književnog opusa koji mi je dostupan jer mi je prirasla srcu onako kako mahovina prirasta obožavanim engleskim kućicama; pisanje novih kinkikua; samostalno spravljanje punjenih domaćih kiflica koje ću prezentirati gostima za svoj rođendan; posjet Kopačkom ritu jer sramotno je da ga jedna Osječanka još uvijek nije pohodila. Et cetera. Previše toga u premalo vremena, ali baš to me adrenalinira u idealno doziranim kapljicama.

Kako prepoznati svestrance? Kada ih ima svugdje, ali ih ima i uz vas jer dovoljno su svestrani da vas svestrano uvrste u svoj svestrani raspored.

12) VOLJETAŠI

Voljetaši su ljudi koji znaju voljeti i pokazati svoju ljubav onima koji ju zaslužuju. Nema nekog lažnog ponosa, inhibicija, kalkuliranja i vaganja koliko je tko dao meni pa ću toliko i ja dati njemu. Ne. Oni su vlasnici širom otvorenog srca koje nisu zaključali najvećim lokotom i ne glume debelu tvrđavu koju drugi trebaju mukotrpno i uvijek iznova osvajati. Dobro, naravno da nisu ni otirač iskorištavačima, jednostavno, onako kako cijene voljene osobe, isto tako cijene i sebe. Odmah mi na pamet pada jedna takva osoba u mom životu i razgaljena sam od sreće što sam dobila priliku držati ju pored svoga srca. Nisam grandomanka, ali da ih je barem više...

Kako prepoznati voljetaše? Lako. Svojim postojanjem će vas toliko usrećivati da će vam rezervni paketić maramica biti neophodan kada vas posjete sve one suze radosnice kojima će vas vaš voljetaš velikodušno počastiti.

13) NETABUJCI

Netabujci su ljudi koji ne robuju konverzacijskim tabuima. Uh, ako me nešto izluđuje, onda su to barijere koje vam postave bliske osobe, a iza kojih se kriju teme o kojima se ne priča. Zašto? Valjda jer se tako pristoji. Dobro, podrazumijeva se da nećete na sva zvona trubiti detaljizirani opis seksa s vašim partnerom, ali ima ljudi pred kojima uopće ne smijete spominjati teme vezane uz seksualnost. Nisu vam izričito zabranili, ali se srame, iako su vaši vršnjaci. Ma, u redu, neću ja nikoga siliti da priča o čemu ne želi pričati, ali kakvo je to prijateljstvo u kojemu postoje na recept propisane teme za razgovor, dok za ove druge trebate platiti puni iznos – nečijeg crvenjenja ili čak ljutnje? Nije u pitanju samo seks, neki kojima ide slabije na faksu zamjeraju drugima kad spominju svoje fakultetske uspjehe. Neki jednostavno ne vole pričati o... filmovima pa te kolutavim očima srežu u korijenu, uz nezaobilaznu opasku „Joj, samo nemojmo o tome!“ Bila bih licemjerna kad ne bih priznala da, iako tabujce izbjegavam, imam i ja jedan tabu, jednu temu o kojoj ne volim raspredati: bolest. Ako mi se netko blizak razboli, naravno da sam tu za njega, da ću mu biti rame za plakanje i slušati ga unedogled, ali sada govorim o zdravim ljudima koji potenciraju temu bolesti, referirajući se na razne knjige, filmove, emisije i slučajeve iz života, konstatirajući kako je to grozno i pitajući se što bi bilo kad bi bilo. Ne želim o tome razmišljati, gadi mi se i sama pomisao, imala sam dovoljno bolesti u svojoj obitelji i sada je konačno kraj. Da kucnem triput o drvo!

Kako prepoznati netabujce? Spomenete li im neku zanimljivost iz svijeta seksa, neće se nekim čudom pretvoriti u rumenu baburu, već u veliko uho, spremno upustiti se s vama u razgovor o slatkim pikanterijama.


14) NEMJENJIVCI

Nemjenjivci su ljudi koji se ne mijenjaju kako vjetar puše. Naravno da su čovjekove mijene tijekom vremena neminovne jer sa svih strana nam pristižu nova iskustva, u živote nam ušetavaju neki novi ljudi, a stari nas napuštaju, stječemo nova znanja, starimo i sve bliže smo samome sebi pa i sliku koju iznutra promatramo, htjeli-ne htjeli, mijenjamo. Ali jedno su te neke prirodne i nužne promjene, a drugo su promjene uzrokovane nepatvorenim beskičmenjaštvom, bezveznjaštvom i bestijalitetom, tako svojstvenim ljudima. Nemjenjivci takvim iskušenjima uspješno odolijevaju, a jedino mijenjanje na koje pristaju jest mijenjanje na bolje. To su za mene pravi ljudi, postojani i karakterni, ali i bolno rijetki na ovoj planeti. No ne i izumrli. Imam tako prijateljicu u Kanadi, rođenu na isti dan, u istoj bolnici kao i ja. Mnogo ju volim, ne vidimo se godinama, ali kadgod dođe u Osijek, sve bude kao da nikada nije ni otišla. E, o tome ja pričam; mijenja se ona, živi na drugome kraju svijeta, podvrgnuta mentalitetu potpuno različitom od našeg, druženje nam je naprasno onemogućeno, ali ona je uvijek ista. Lažem, nije uvijek ista, svaki put mi je sve bolja!

Kako prepoznati nemjenjivce? Upravo tako. Ne vidite se sto godina, a kada ipak sjednete jedno nasuprot drugoga, imate osjećaj kao da se niste vidjeli jedan dan. Awesome.


Mislim si sad nešto... kvragu, pa ja sam stvarno sretna djevojka jer sve su ove osobine, kod svakoga poneka, zastupljene u dušama ljudi koji predstavljaju po jednu boju na paleti mojih prijateljstava. A kakve osobine vi priželjkujete bojama kojima oslikavate svoje platno života? Kome vi hrlite?

Završit ću ovaj tekst jednom molbom. Otiđite u Radionicu Snova na kojoj se odvija humanitarna aukcija ljupkog nakita, torbica, unikatnih razglednica i sličnih stvarčica, a na kojoj možete licitirati za pojedine predmete i kupiti ih ili, pak, sami možete donirati aukciji vlastitu simpatičnu stvarčicu koja bi se nekome svidjela (može to biti knjiga, nakit, nešto od tehnike, torbica, bilo što), neovisno jeste li bloger ili anoniman čitatelj. U Radionici Snova vam je sve potanko objašnjeno, a svi prihodi idu za pomoć mojoj sugrađanki Nikolini Milić, 4-godišnjoj djevojčici iz Osijeka na koju je 12.5.2008. godine naletio automobil te se od tada nalazi u bolnici. Njezino stanje je nakon nesreće bilo kritično, točnije, nalazila se u komi, no ona je trenutno budna, prepoznaje ljude oko sebe, smije se i plače bez glasa, ali joj jako teško ide žvakanje i gutanje hrane. Nažalost, nakon nesreće ostala je nepokretna te se s njom rade razne fizioterapeutske vježbe i ovih dana se ona nalazi u Krapinskim toplicama na rehabilitaciji. Sve to jako puno košta pa se aukcijom nastoji barem djelomično pomoći njezinim roditeljima u ovim teškim trenutcima.

Dragi moji čitatelji, svaka vaša kuna i donacija nekog predmeta mogu pomoći ovoj obitelji da se ponovno smije, a možete se smješkati i vi jer zauzvrat dobivate lijepu i korisnu stvarčicu za koju se odlučite licitirati.

U konačnici, prisjetila sam se što je rekao slavni Rene Descartes:
„Najveći umovi sposobni su posjedovati najveće mane, kao i najveće vrline.“

A ja dodajem da bivaju još većima svaki put kad vrlinama daruju prednost. Stoga, darujmo.